10/05/2023
Jer osjećam da je postalo važno dijeliti osobna iskustva...
Najtamnije je prije svitanja...ili
kad nemaš tenisica za bježanje od sebe i znaš da ćeš samu sebe opet dočekat na uglu. :)
Prvim udahom kreče naše putovanje koji nazivamo život a zadnjim izdahom završava, barem tu u našim tijelima na Zemlji
Tako moćno, tako jednostavno i pred nosom (kao i sve najbolje stvari) a ništa o tome ili malo toga znamo, uglavnom dišemo bez razmišljanja na autopilotu. Pored drugih spoznaja tamne noći duše, istraživati ovu prirodnu jednostavnost postala je moja svakodnevica.
Od kada znam za sebe oduvijek me privlačilo istraživanje svijesti iza granica vidljivih okom. Iako godine nisu ni najmanje mjerilo za iskustva ove vrste, osobno me ne privlače dodaci s kojima mijenjamo svijest već istražujem prirodne mogućnosti.
Pa su dah i zvuk ono što me najdublje dira ovih dana.
Bila sam nekoliko p**a na disanju koja se naziva Preporađanje koje je stvarno sjajna metoda no osobno osim grčenja šaka nisam posebno pokrenula stvari koje sam osjećala da trebam u potpunosti mijenjati, pa sam nedavno otišla i korak dalje,
na radionicu Holotropskog disanje za koje sam čula davno.Naravno da se odmah pojavila prilika. Radionica Holotropskog disanja iskočila je na ekranu a kad sam saznala da ju pored još dvije žene vodi moja prijateljica, nazvala sam ju i prijavila se nakon dugo ispitivanja o značenju tog naziva kao i mnogobrojnih pregleda videa i pisanih članaka o tome. I dalje nisam baš 100% razumjela o čemu se točno radi.
Moram priznati da sam se ispočetka bojala jer se u najavi spominje iskustvo koje nekima može biti kao na psihodelicima i dramatična iskustva, pa kad sam još dobila listu pitanja prije same prijave u kojoj moram odgovoriti na razna zdravstvena stanja, od srčanih tegoba, lomova kostiju- gotovo sam odustala. Sada nakon radionice shvaćam da je bio potreban taj otpor i ta odluka da ipak odem jer transformacija se ne događa slučajno, nego istinskom željom za promjenom, onu koju više ne možemo odgađati jer je Tu. Osim toga tješila me spoznaja da me vlastito disanje ne može staviti u opasnost koju ne želim. Kako god željela sam promijeniti stanje u kojem sam se nalazila a najviše zbog toga što sam osjećala da zaslužujem bolju sebe,
sebi samoj.
Radionicu su vodile tri predivne žene kao skrojene za zajednički rad, sinkronizirane u svojoj različitosti ali s istim majčinskim pristupom svakome na radionici, naše- majke čuvalice. Taj pojam se naziva i čuvari prostora ili sitterice. One su školovane Holotropske disačice i facilitatorice koje ako bilo što krene u smjeru neugodne imaju načine kako pojedinca izvući na najnježniji način. Imali smo priliku i to doživjeti i to je bilo prekrasno iskustvo.
Radionica je trajala 3 dana, petak, subotu i nedjelju. Disanje je jedan od ali taj dan se diše... 3 (T R I) sata bez prestanka.
Osvijestivši to, moj jedini strah odjednom bude, kako ću to ovako nemirna izdržati. To pitanje i nemir me progonio cijeli četvrtak i petak a u subotu sam bila u prvoj grupi disača :)
U petak smo se sastali radi zajedničkog upoznavanja grupe s voditeljicama i radi demistifikacije cijele radionice od A do Ž. Svi koji su imali bilo koje dileme su dobili sve odgovore na njih.
U subotu smo se rano sastali, svi su došli i nitko nije odustao- nas 11 je bilo spremno iskusiti nešto skroz novo. Osjećala se snaga svakog od nas i polje grupe je postalo jako snažno kao da su baš svi došli sa čvrstim odlukama o promjeni. Birali smo partnera s kojim dišemo u paru i kako god čudno zvučalo dok jedan diše ta tri sata s povezom na očima, drugi prati svaki njegov dah i pokret, na raspolaganju je dodati vodu, maramicu, odvesti na toalet jer onaj koji diše povez ne skida sva tri sata. Ako kojim slučajem procijeni da je potreba za podršku veća, prilazi jedna od tri sitterice i radi što treba da se disač osjeća potpuno sigurno kroz sve što želi proći.
Disala sam prvih 15-tak minuta intenzivno i duboko, nakon toga odlučila usporiti i pratiti samo te bitove koji su mi prolazili kroz tijelo. Pored svjesnog disanja bez stanke i poveza na očima, možda i najvažniji čimbenik ovog putovanja stvara glazba koja ta tri sata koja svira dosta glasno.
U samom početku su to bubnjevi koje osjećam u trbuhu i cijelom tijelu (tu su mi se opet počele grčiti ruke) a kasnije glazba prelazi u mnoge dimenzije, kroz šamansku, trance, operu i kroz žensko nježno pjevanje ( u tom dijelu najčešće netko proplače) i ja sam. Iskustvo mog putovanja je bilo moćno jer sam osjećala kako kamen po kamen otpada iz mene i svijest o težini programa u kojima se vežem za događaje umjesto da ih puštam i propuštam. I ovaj put sam se grčila ali sam grčenje ruku riješila još jačim disanjem za razliku od disanjima na Preporađanju u kojima bi smirila disanje, vratila se strahu i krenula u nelagodu s odgađanjem onoga što moram riješiti. Disala sam duboko i snažno dok bol iz ruke nije nestala. Oslobodila sam veliku količinu energetskog zastoja koji sam osjećala u grlu, trbuhu, srcu prije radionice. Imala sam osjećaj da fizički čujem kako pada nešto teško i nešto što nije moje iz tijela.
Osjećala sam svim postojanjem da disanjem probijam ljuske vlastitih ograničenja i iluzija a najviše zadovoljavanja tuđih očekivanja i vlastitih programa. Nesvijest u svijest pretvarati je kao biti alkemičar vlastite duše i života.
Koliko god je zanimljivo iskustvo disanja i putovanja u vlastito središte, toliko je divno biti čuvar brata ili sestre koja diše a ti čuvaš sad. Tada sam vidjela disanje ljudi s kojima sam se nalazila u istom krugu i mogla osjetiti što drugi prolaze kroz njihove manifestacije iz njihovog središta. Nježnost je to posebne vrste, hrabrost i istina koju tako rijetko dozvoljavamo ikome pa i samom sebi. Ogromna je snaga u tome biti ogoljen od laži i imati pored sebe krug s kojim možeš to podijeliti.
Nakon procesa disanja svatko od nas je dobio papir za izbacivanje proživljenog kroz crtež ili kolaž bez razmišljanja. Meni baš važan element u tom trenutku. Svi su imali nešto za izbaciti.
Navečer smo se razišli nakon što su naše majke čuvarice :) svima pogledali u oči, popričali s njim i ustanovile da smo sposobni za vožnju. To nam je svima bilo baš potrebno jer podignuti procesi moraju biti integrirani. Svi smo bili dobro, otvoreni no uzemljeni.
U nedjelju smo se ujutro sastali u krug razgovarati o iskustvu, snovima koje smo imali i općenito povezali se još jednom kao grupa i još jednom napravili integraciju
Ovu transformativnu radionicu disanja vodile su po mom osjećaju tri nježne, savjesne, prisutne, intuitivne i profesionalne žene koje znaju svoj posao i moja su iskrena preporuka svima, osobito onima koji se boje radionica bez integracije i voditeljima koje ponekad napada bolest Egoitis :)
🥰
5A Disciplina
Holotropsko Disanje
