14/09/2024
RADIO CIBONA - RADIO KOJI JE UŠAO U SRCA ZAGREPČANA
🗣 'Dobra vam večer, dragi slušatelji. Vi ste na frekvenciji 104,5 MHz i slušate Hrvatski sportski radio - Radio Cibona…'
Bio je ponedjeljak, 14. rujna 1992. godine, 20:00 sati, kada su Zoran Kovačević, kao glavni i odgovorni urednik, te Igor Primec, kao glazbeni urednik, s terase ‘Saloona’ u Tuškancu i iz režije u Palmotićevoj 7 pustili u eter prve službene minute programa postaje koja će kasnijih godina ući u domove, urede, kafiće, butike, automobile… i srca mnogih Zagrepčana.
Od ‘talijanske ideje’ Mirka Novosela i prvog ozbiljnog sastanka predstavnika KK Cibona i Ministarstva prometa i veza Republike Hrvatske, sredinom veljače 1991. godine, pa do ‘uključenja mikrofona’ proteklo je više od godinu i pol dana. O tome razdoblju dao bi se napisati zanimljiv, napeti roman s nekoliko istaknutih ‘junaka Palmotićeve ulice’...
Vladimir Anzulović je nevjerojatnom snalažljivošću otvarao ‘vrata i ladice’ Ministarstva, slažući brojne dozvole potrebne ne za početak emitiranja, nego za početak radova vezanih za studijski prostor i atensko-odašiljački sustav. Božo Miličević je s ‘trećinskim partnerom’, Hrvatskim sportskim savezom, rješavao vlasničko-financijske odnose, dok je predsjednik Cibone, Jure Klarić uvijek, u potpunosti, opredijeljen za ovaj medijski projekt, stvorio novac za najmoderniju digitalnu opremu. Marijan Malović, prvi direktor Radija, samozatajni veliki čovjek koji je uvijek živio za sport, a ne od njega, vezama je, ljudskošću i iskustvom rješavao pak i najcrnje građevinske i financijske probleme. Fascinantnom je smirenošću, poput šahovskog velemajstora povlačio najučinkovitije poteze i kad su, zbog rješenja općih inspektora, čak obustavljeni radovi u studijskom i režijskom prostoru, odnosno kad, prvih mjeseci emitiranja, ambiciozna i mlada novinarska ekipa nije imala ni za kruh i vodu, a kamoli za nešto više…
Bez ove prve, ‘početne petorke’, pa nositelja projekta Zorana Kovačevića, prvog zamjenika glavnog urednika i kasnijeg direktora Ivice Bobinca, prvog urednika sportskog programa Dražena Berakovića, glavnog savjetnika Jure Dodiga te prvih šefova glazbene redakcije Miljenka Kniwalda i Igora Primeca - tada jedinog sportskog radija u Europi, sasvim sigurno, ne bi ni bilo.
No, to što je postao, Radio Cibona, nipošto ne bi postao bez tima najboljih hrvatskih reportera i vrhunskih glazbenih urednika, kojima je rad u redakciji, za mikrofonom ili DJ pultom prije svega predstavljao veliko zadovoljstvo.
Zamišljen kao nacionalna sportska medijska postaja Republike Hrvatske, po mnogo čemu jedinstvena u čitavoj Europi, Radio Cibona se nametnuo u svakom trenutku prepoznatljivim sportsko-informativno-glazbenim programom, a u funkciji sporta i zabave, te promptnog, blic-obavještavanja slušatelja o događajima u sportu, politici i kulturi. Radio Cibona je, zbog uvijek afirmativnog pristupa sportu i zbog uistinu hrvatske koncepcije, stekao ugled i popularnost među sportašima, sportskim djelatnicima i sportskom publikom. Kao jedini specijalizirani elektronski medij, te kao jedina sportska radio postaja nacionalnog profila u Europi, nije propustila niti jedno za hrvatski sport važno ekipno natjecanje u zemlji, Europi i svijetu.
Radio Cibona je, naime, u studenom 1991. godine dobio prvu dozvolu za radijsku frekvenciju u neovisnoj, samostalnoj Hrvatskoj, da bi zatim, stvaran u izazovno doba ratnih zbivanja, već od prvog dana, 14. rujna 1992. godine, krenuo s cjelodnevnim vlastitim programom, bez ikakve eksperimentalne faze. Postaja je prvo emitirala od 07:30 do ponoći, već poslije mjesec dana od 06:00 do ponoći, da bi nedugo potom uvela i povremeni noćni program vikendom. Početkom 1995. godine kasnovečernji program produžen je do dva sata iza ponoći, te je ustaljen noćni vikend program. Već sredinom 1996. godine pokrenut je vlastiti non-stop 0-24 program!
Radio Cibona, profilirana sportskim sadržajima, čestim, kratkim vijestima, a uz zacijelo dobro pogođenu glazbu s mnogo hitova, a malo žestine, nije odbijala ni one koje sport pretjerano ne zanima, a silno koristi sportu, sportašima, klubovima i hrvatskim reprezentacijama, približavajući ih onima koji o sportu, da nije bilo ovakvog medija, možda i ne bi mnogo znali. U kratkom razdoblju dobio je i dodatnu frekvenciju 93,6 MHz koja je omogućila još bolju i dalju slušanost, te program približila i onima koji su ga mogli samo povremeno slušati.
Radio kluba, koji je proslavljao zagrebački i hrvatski sport diljem Europe i svijeta, brže je nego što se moglo i priželjkivati počeo ostvarivati ono zbog čega je i osnovan - promidžba Cibone, košarke i cjelokupnog hrvatskog sporta. Radio je to koji je tada u svemu želio slijediti europski put košarkaškog kluba…