05/01/2025
𝑶 𝑺𝑴𝑹𝑻𝑰
𝑺𝒕𝒓𝒂𝒔̌𝒏𝒂 𝒔𝒂𝒎 𝒐𝒏𝒂 𝑺𝒎𝒓𝒕, 𝒔̌𝒕𝒐 𝒃𝒆𝒛 𝒊𝒌𝒂𝒌𝒗𝒆 𝒓𝒂𝒛𝒍𝒊𝒌𝒆 𝒌𝒐𝒔𝒊
𝑶𝒏𝒐𝒈𝒂 𝒌𝒐𝒋𝒊 𝒋𝒆 𝒎𝒍𝒂𝒅, 𝒐𝒏𝒐𝒈𝒂 𝒌𝒐𝒋𝒊 𝒋𝒆 𝒔𝒕𝒂𝒓.
𝑵𝒆 𝒃𝒊𝒓𝒂 𝒎𝒐𝒋𝒂 𝒓𝒖𝒌𝒂: 𝒐𝒅 𝒏𝒋𝒆𝒛𝒊𝒏𝒂 𝒖𝒅𝒂𝒓𝒄𝒂 𝒑𝒂𝒅𝒂
𝑩𝒐𝒈𝒂𝒕, 𝒔𝒊𝒓𝒐𝒎𝒂𝒉, 𝒎𝒖𝒛̌, 𝒛̌𝒆𝒏𝒂, 𝒛𝒆𝒎𝒍𝒋𝒐𝒓𝒂𝒅𝒏𝒊𝒌, 𝒌𝒓𝒂𝒍𝒋.
𝑺 𝒑𝒓𝒆𝒛𝒊𝒓𝒐𝒎 𝒈𝒍𝒆𝒅𝒂𝒕𝒊 𝒎𝒐𝒛̌𝒆 𝒏𝒂 𝒎𝒐𝒄́ 𝒎𝒊 𝒋𝒆𝒅𝒊𝒏𝒐 𝒌𝒓𝒆𝒑𝒐𝒔𝒕,
𝒁𝒂𝒕𝒐 𝒔̌𝒕𝒐 𝒋𝒆𝒅𝒊𝒏𝒐 𝒏𝒋𝒐𝒋 𝒗𝒋𝒆𝒄̌𝒊𝒕𝒊 𝒛̌𝒊𝒗𝒐𝒕 𝒋𝒆 𝒅𝒂𝒏.
Marulić, Marko. 𝐋𝐚𝐭𝐢𝐧𝐬𝐤𝐚 𝐡𝐮𝐦𝐚𝐧𝐢𝐬𝐭𝐢𝐜̌𝐤𝐚 𝐩𝐫𝐨𝐳𝐚, 𝐩𝐣𝐞𝐬𝐦𝐞 𝐢 𝐩𝐢𝐬𝐦𝐚. Zagreb : Matica hrvatska, 2024.
Na današnji dan prije 𝟓𝟎𝟎 𝐠𝐨𝐝𝐢𝐧𝐚 umro je 𝐌𝐚𝐫𝐤𝐨 𝐌𝐚𝐫𝐮𝐥𝐢𝐜́ (Marcus Marulus, Marulus Delmata, Marulus Spalatensis, Pečenić), hrvatski književnik (Split, 18. VIII. 1450 – Split, 5. I. 1524). Potomak je splitske plemićke obitelji, koja se hrvatski nazivala Pečenić ili Pecenić; oblik Marulić nalazi se u Juditi. Nakon školovanja u splitskoj humanističkoj školi (gdje mu je profesor bio T. Acciarini) možda je nastavio školovanje u Italiji (po nepotvrđenim pretpostavkama u Padovi). U Splitu je obavljao komunalne dužnosti egzaminatora, suca, izvršitelja oporuka; bavio se i trgovinom. Povremeno je putovao u Mletke i Rim, a oko 1509–11. boravio je u uvali Nečujam na otoku Šolti.
Kao tipičan humanist većinu je djela (više od 80 posto sačuvanih tekstova) napisao na latinskom, ali je ostavio i značajan opus na hrvatskome te nekoliko kratkih spisa na talijanskome (sačuvana su 3 pisma i, vjerojatno njegova, 2 soneta). Književna mu je ostavština opsežna i raznovrsna: obuhvaća djela u stihu i prozi, kompendije i zbornike up**a za praktičan kršćanski život, moralno-teološke i kulturnopovijesne rasprave, propovijedi, dijaloge, priče, pisma, epove, poeme i kraće pjesme.
Marulićevi spisi doživjeli su velik uspjeh u Europi tijekom XVI. i XVII. st. Do danas su Institucija i Evanđelistar tiskani više od sedamdeset p**a (na latinskom i u prijevodima na desetak jezika), Carmen de doctrina oko sto trideset p**a (na latinskom i u prijevodima na sedam jezika). Čitali su ga mnogi europski uglednici (sv. Franjo Ksaverski, P. Skarga, sv. Franjo Saleški, Th. More, Henrik VIII., S. Münster, F. de Quevedo, P. Bayle i dr.). Institucija se, zbog Marulićeva stajališta da je laž kadšto dopuštena, našla na indeksu zabranjenih knjiga. Hrvatska mu djela – osobito Judita, zbog koje je i stekao naslov »oca hrvatske književnosti« – imaju trajan odjek u domaćoj književnoj tradiciji (P. Hektorović, P. Zoranić, J. Baraković, J. Kavanjin, T. Ujević, T. Petrasov Marović i dr.). Po općem sudu najvažniji hrvatski pisac XV. i XVI. st. i nacionalni klasik, Marulić se u novije doba i izvan hrvatskih granica prepoznaje kao istaknut predstavnik europskoga kršćanskoga humanizma i renesansne epike.
(𝘔𝘢𝘳𝘶𝘭𝘪𝘤́, 𝘔𝘢𝘳𝘬𝘰. 𝘏𝘳𝘷𝘢𝘵𝘴𝘬𝘢 𝘦𝘯𝘤𝘪𝘬𝘭𝘰𝘱𝘦𝘥𝘪𝘫𝘢, 𝘮𝘳𝘦𝘻̌𝘯𝘰 𝘪𝘻𝘥𝘢𝘯𝘫𝘦. 𝘓𝘦𝘬𝘴𝘪𝘬𝘰𝘨𝘳𝘢𝘧𝘴𝘬𝘪 𝘻𝘢𝘷𝘰𝘥 𝘔𝘪𝘳𝘰𝘴𝘭𝘢𝘷 𝘒𝘳𝘭𝘦𝘻̌𝘢, 2013. – 2025. 𝘗𝘳𝘪𝘴𝘵𝘶𝘱𝘭𝘫𝘦𝘯𝘰 4.1.2025. .)
